Dinamika kretanja na nogometnom terenu

Brzina u nogometu nije samo sposobnost trčanja ravno. Igrač tijekom utakmice gotovo nikada ne sprinta po potpuno ravnoj liniji. Mora ubrzati, promijeniti smjer, usporiti, ponovno krenuti i pritom zadržati kontrolu nad tijelom. Upravo zato je sprint s promjenom smjera jedna od važnih sposobnosti za mladog nogometaša.

Krilo koje pokušava pobjeći beku, vezni igrač koji se oslobađa pritiska, bek koji mora reagirati na promjenu smjera protivničkog krila ili napadač koji napada prostor iza obrane – svi oni trebaju sposobnost brzog ubrzanja nakon promjene smjera.

Igrač koji je brz samo u ravnoj liniji može imati problema kada mora naglo zakočiti i krenuti u drugom smjeru. Zato se brzina treba razvijati kroz situacije koje imaju poveznicu sa stvarnom igrom.

Ključne faze pravilne promjene smjera

Prvi korak promjene smjera počinje prije samog okreta. Ako igrač pokušava promijeniti smjer pri maksimalnoj brzini bez pripreme, teško će zadržati ravnotežu. Prije promjene smjera potrebno je kontrolirati tijelo, spustiti težište i pripremiti stopala za novi smjer kretanja.

Kod naglog zaustavljanja igrač treba postupno smanjiti brzinu prije samog okreta. Što je promjena smjera oštrija, to je važnije kvalitetno usporavanje.

Nakon promjene smjera dolazi ponovno ubrzanje. Nije dovoljno samo brzo skrenuti. Cilj je što prije ponovno razviti brzinu prema novom prostoru. Zato se kod treninga ne treba fokusirati samo na to koliko brzo igrač prolazi između čunjeva. Važno je i koliko kvalitetno ulazi u promjenu smjera i koliko brzo izlazi iz nje.

"Pravu nogometnu brzinu čine eksplozivna promjena smjera, trenutna reakcija i potpuna kontrola tijela."

Važnost tehnike i vizualne percepcije

Tijekom promjene smjera cijelo tijelo mora raditi zajedno. Glava treba ostati stabilna, trup kontroliran, a ruke pomagati održavanju ravnoteže. Koljena trebaju biti blago savijena, a igrač treba imati kontrolu nad položajem stopala. Kod promjene smjera ne treba nepotrebno „bacati“ tijelo u stranu.

Važan je i pogled. Nogometaš ne bi trebao stalno gledati u čunjeve ili svoja stopala. U utakmici mora istodobno pratiti loptu, protivnika i prostor. Zato je dobro dio treninga izvoditi uz vizualne signale ili odluke koje igrač mora donijeti u posljednjem trenutku.

Trening reakcije i specifične vježbe

Promjena smjera nije uvijek unaprijed određena. U utakmici igrač često ne zna hoće li krenuti lijevo ili desno. Protivnik može napraviti neočekivan pokret i igrač mora reagirati. Zbog toga je korisno kombinirati unaprijed zadane vježbe s reakcijskim vježbama.

Primjer treninga: „V“. Postavi tri čunja u obliku slova V. Početni čunj postavi nekoliko metara ispred dva završna čunja. Igrač kreće iz početnog položaja i sprinta prema sredini. Nakon toga bira lijevu ili desnu stranu i maksimalno ubrzava prema odabranom čunju.

U početku trener može unaprijed odrediti stranu. Nakon nekoliko ponavljanja može pokazati lijevu ili desnu ruku tek neposredno prije promjene smjera. Tako igrač mora reagirati, a ne samo zapamtiti unaprijed određenu putanju. Između ponavljanja treba napraviti dovoljno odmora kako bi svaki sprint bio izveden kvalitetno. Ako igrač počne značajno usporavati zbog umora, cilj treninga više nije razvoj maksimalne brzine i eksplozivnosti.

Naprednija verzija: Postavi četiri čunja u obliku križa. Igrač počinje u sredini, a trener stoji nekoliko metara ispred njega. Trener pokazuje smjer u posljednjem trenutku. Igrač mora reagirati, napraviti prvi eksplozivni korak i sprintati prema odgovarajućem čunju. Još bolja verzija uključuje loptu. Trener dodaje loptu u jednu od strana, a igrač mora promijeniti smjer, doći do lopte i nastaviti akciju. Na taj način brzina više nije izolirana od nogometa. Igrač mora vidjeti prostor, reagirati, promijeniti smjer i zatim kvalitetno odigrati loptu.

Najčešće pogreške u trenažnom procesu

Česta pogreška: previše čunjeva. Mnogi igrači misle da će veći broj čunjeva automatski značiti bolji trening. To nije nužno točno. Ako je cilj razvijati brzinu i eksplozivnost, previše promjena smjera može pretvoriti trening brzine u trening kondicije. Bolje je koristiti nekoliko kvalitetno postavljenih čunjeva i svako ponavljanje izvesti maksimalno kvalitetno.

Druga česta pogreška je premali odmor. Igrač nakon nekoliko sprintova može biti umoran, ali to ne znači da treba nastaviti bez pauze. Kod treninga brzine kvaliteta ponavljanja važnija je od količine. Bolje je napraviti šest kvalitetnih sprintova nego dvadeset loših.

Metodika napretka i dugoročni razvoj

Početnik može prvo trenirati promjenu smjera pri umjerenoj brzini. Kada nauči pravilno kontrolirati tijelo, može postupno povećavati brzinu. Sljedeći korak je reakcija na vizualni ili zvučni signal. Nakon toga može se dodati lopta, protivnik ili konkretna nogometna situacija.

Napredak se može pratiti kroz vrijeme. Igrač može mjeriti vrijeme potrebno za prolazak iste udaljenosti i uspoređivati rezultate pod sličnim uvjetima. Ipak, nije cilj svaki trening rušiti rekord. Ako je igrač umoran ili se nije dovoljno oporavio, brzina može biti lošija bez obzira na njegov stvarni napredak.

Brzina se razvija kvalitetom, a ne samo količinom. Sprint s promjenom smjera razvija sposobnost koja se svakodnevno koristi na nogometnom terenu. Igrač koji može brzo usporiti, promijeniti smjer i ponovno eksplodirati prema prostoru ima veliku prednost u duelima i situacijama jedan na jedan. Zato u trening brzine nemoj ubacivati samo ravne sprintove. Nauči svoje tijelo kočiti, reagirati, promijeniti smjer i ponovno ubrzati – upravo onako kako ćeš morati napraviti kada utakmica to zatraži.