SUDAC VIŠE NIJE "ZRAK" – ŠTO SE DOGAĐA KADA LOPTA POGODI DJELITELJA PRAVDE?

Sigurno ste barem jednom na terenu, bilo na treningu ili utakmici, čuli onu staru, pomalo frustrirajuću nogometnu uzrečicu: "Sudac je dio terena!"

Desetljećima je to bilo nepisano, ali i službeno pravilo koje je donosilo puno nervoze. Zamislite situaciju: vezni igrač šalje savršenu loptu u prostor za svog napadača, no na putu do njega lopta pogađa suca, odbija se ravno u noge protivničkom igraču i iz toga se rađa smrtonosni protunapad. Igrači su se bunili, treneri su širili ruke, ali sudac bi samo odmahnuo rukom i pokazao da se igra nastavi. Jednostavno, smatrao se "zrakom" ili, u gorem slučaju, stativom koja se našla na pogrešnom mjestu.

Kraj nogometne nepravde i modernizacija pravila

Srećom, Međunarodni odbor nogometnih saveza (IFAB) odlučio je stati na kraj takvim nepravdama. Pravila su modernizirana, a rečenica "sudac je dio terena" službeno je postala dio povijesti.

Tri situacije u kojima se igra mora zaustaviti

Prema današnjim pravilima, ako lopta pogodi suca (ili drugog službenog predstavnika utakmice, poput pomoćnog suca na terenu), ostane u granicama igrališta, a pritom se dogodi jedna od sljedećih situacija, igra se odmah zaustavlja:

1. Lopta uđe izravno u gol: Ako sudac slučajno skrene loptu u mrežu, pogodak se poništava. Više se ne može dogoditi da sudac nehotice postane strijelac.

2. Mijenja se posjed lopte: Ako je loptu imala momčad A, udarila je u suca i zbog toga prešla u posjed momčadi B, igra se prekida kako bi se spriječila nepoštena prednost.

3. Započne obećavajući napad: Ako se lopta od suca odbije suigraču u puno boljoj, opasnijoj poziciji i iz toga se iznenada stvori izgledna prilika za pogodak, akcija se zaustavlja.

"Nogometna pravda je pobijedila: slučajan dodir suca s loptom više nikada neće odlučiti ishod."

Kako se utakmica nastavlja?

Kada se dogodi jedna od gore navedene tri situacije, pravda se zadovoljava dosuđivanjem spuštene lopte. No, ni to se više ne radi kao nekad, kada su po dva igrača skakala i borila se tko će prvi doći do lopte iz sučevih ruku.

Danas se lopta spušta točno onom igraču (ili igraču one momčadi) koji je loptu posljednji dodirnuo prije nego što je ona pogodila suca. Svi ostali igrači obiju momčadi moraju biti udaljeni najmanje četiri metra.

Ako se incident dogodio unutar kaznenog prostora (šesnaesterca), pravilo je još jednostavnije: lopta se uvijek spušta izravno vrataru one momčadi koja se brani, bez obzira na to tko je loptu zadnji dirao.

Iznimka: Kada se igra NE zaustavlja?

Važno je naglasiti da svaki dodir suca s loptom ne znači automatski prekid igre. Ako branič dodaje loptu svom veznom igraču na sredini terena, lopta okrzne suca, ali i dalje stigne do tog istog veznog igrača (posjed se nije promijenio niti se stvorila iznenadna prilika), igra se normalno nastavlja.

Sudac možda više nije zrak, ali ovo pravilo osigurava da njegova prisutnost na terenu više nikada ne bude nepravedan razlog za primljeni pogodak ili izgubljenu utakmicu.