Tehnologija iza GPS prsluka u nogometu

GPS prsluci sve su češći na treninzima i utakmicama profesionalnih klubova, ali postupno postaju dostupni i akademijama, manjim klubovima te individualnim igračima. Na prvi pogled izgledaju kao uski sportski prsluci, no njihova glavna svrha nije grijanje ni zaštita tijela. U malom džepu na gornjem dijelu leđa nalazi se uređaj koji prati kretanje igrača i prikuplja podatke o njegovu fizičkom opterećenju.

Takvi sustavi službeno se nazivaju elektronički sustavi za praćenje izvedbe i kretanja, odnosno EPTS. Mogu koristiti GPS ili druge satelitske sustave, lokalno pozicioniranje, kamere, akcelerometre, žiroskope i dodatne senzore. Njihova je osnovna zadaća pratiti položaj igrača, iz kojeg se zatim izračunavaju brzina, udaljenost i različite vrste kretanja.

Razumijevanje intenziteta i brzinskih zona

Najpoznatiji podatak koji GPS prsluk prikazuje jest ukupna prijeđena udaljenost. Nakon treninga igrač može vidjeti koliko je kilometara prešao tijekom cijele aktivnosti. Ipak, sama udaljenost ne govori dovoljno o intenzitetu treninga.

Dvojica igrača mogu prijeći jednaku udaljenost, ali jedan može većinu vremena trčati laganim ritmom, dok drugi izvodi velik broj sprintova, ubrzanja i naglih promjena smjera. Njihovo stvarno fizičko opterećenje zato neće biti jednako.

Zbog toga GPS uređaji često dijele kretanje prema različitim zonama brzine. Tako se može procijeniti koliko je metara igrač prešao hodajući, lagano trčeći, trčeći visokim intenzitetom ili sprintajući. FIFA pri testiranju sustava posebno provjerava preciznost podataka o udaljenosti, trenutačnoj brzini i udaljenosti prijeđenoj unutar određenih brzinskih zona.

"GPS tehnologija pretvara fizički napor u mjerljive podatke za optimizaciju treninga i kontinuirani napredak."

Maksimalna brzina i specifične akcije

Važan podatak može biti i najveća postignuta brzina. Igrač tako može pratiti koliko je brzo trčao tijekom treninga ili utakmice. Međutim, najveća brzina ne smije se promatrati odvojeno od konteksta.

Nogometaš tijekom jednog treninga možda neće imati dovoljno prostora da razvije maksimalnu brzinu. Na manjem terenu može odraditi vrlo zahtjevan trening s mnogo promjena smjera i kratkih ubrzanja, iako njegova najveća zabilježena brzina nije visoka.

GPS sustavi mogu zabilježiti i broj ulazaka u sprint, udaljenost prijeđenu velikom brzinom te broj intenzivnih akcija. FIFA u svojim sustavima za praćenje fizičke izvedbe, primjerice, koristi podatke poput udaljenosti u različitim brzinskim zonama, maksimalne brzine i broja akcija iznad određenog praga brzine.

Ubrzanja, usporavanja i ukupno opterećenje

Ubrzanja i usporavanja posebno su važna u nogometu. Igrač rijetko trči dugo potpuno jednakom brzinom. Češće naglo kreće, zaustavlja se, mijenja smjer i ponovno ubrzava. Takve akcije mogu snažno opteretiti mišiće i zglobove, iako ukupna udaljenost nije velika.

Upravo zbog toga neki GPS uređaji sadrže akcelerometar i žiroskop. Ti senzori mogu pomoći u procjeni naglih promjena brzine, smjera i intenziteta kretanja. FIFA navodi da se pozicijski sustavi mogu povezivati s akcelerometrima, žiroskopima i drugim senzorima kako bi se pratili dodatni pokazatelji opterećenja.

Neki sustavi prikazuju i takozvano igračko opterećenje ili sličan zbirni pokazatelj. On pokušava u jednom broju prikazati koliko je zahtjevna bila aktivnost, uzimajući u obzir različita kretanja i promjene brzine.

Važno je razumjeti da takav broj nije univerzalan. Različiti proizvođači mogu koristiti različite formule, pa se rezultat jednog sustava ne mora moći izravno uspoređivati s rezultatom drugog. Igrač zato treba prvenstveno uspoređivati vlastite podatke prikupljene istim uređajem i pod sličnim uvjetima.

Ograničenja podataka i važnost videoanalize

GPS prsluk ne mjeri koliko je igrač dobro igrao nogomet. Ne može samostalno objasniti je li igrač pravilno zatvarao prostor, donosio dobre odluke, precizno dodavao ili pomagao momčadi u pravom trenutku.

Visok broj pretrčanih kilometara ne znači automatski dobru utakmicu. Igrač može trčati mnogo zato što stalno kasni u pozicioniranju, dok drugi igrač pravilnim postavljanjem može riješiti situaciju s manje nepotrebnog kretanja.

Podaci o kretanju zato imaju najveću vrijednost kada se povežu s videoanalizom, trenerovim opažanjima i informacijama o ulozi igrača. FIFA također kombinira podatke o položaju i kretanju s videosnimkama i drugim pokazateljima kako bi se dobila potpunija slika izvedbe.

Utjecaj pozicije na terenu na rezultate

Položaj igrača također utječe na podatke. Krilo, bek, vezni igrač, stoper i vratar imaju različite zadatke, pa se njihovi rezultati ne trebaju promatrati prema potpuno istim kriterijima.

Bek može imati velik broj sprintova uz aut-liniju, dok vezni igrač može prijeći veću ukupnu udaljenost uz mnogo kraćih kretanja. Stoper možda neće imati velik broj kilometara, ali će izvoditi intenzivna ubrzanja i obrambene reakcije. Vratar ima potpuno drukčiji profil kretanja od igrača u polju.

Dugoročno praćenje i prevencija ozljeda

GPS podaci najkorisniji su kada se prate tijekom duljeg razdoblja. Jedan trening može biti lakši zbog vremenskih uvjeta, umora ili taktičkog sadržaja. Međutim, praćenjem više tjedana mogu se primijetiti promjene u opterećenju i pripremljenosti.

Trener može vidjeti je li igrač u kratkom razdoblju napravio mnogo više sprintova nego inače, je li ukupno opterećenje naglo poraslo ili se igrač nakon ozljede postupno vraća na prethodnu razinu. Podaci tako mogu pomoći u planiranju treninga i raspodjeli opterećenja.

GPS prsluk ipak ne može samostalno predvidjeti ozljedu. Povećano opterećenje može biti važan znak, ali na pojavu ozljeda utječu i san, oporavak, prethodne ozljede, rast, prehrana, tehnika kretanja i mnogi drugi čimbenici.

Zato se podaci ne smiju koristiti za donošenje medicinskih zaključaka bez stručne procjene. Uređaj može upozoriti da se nešto promijenilo, ali ne može zamijeniti trenera, kondicijskog stručnjaka, fizioterapeuta ili liječnika.

Preciznost uređaja i službena pravila

Preciznost GPS prsluka nije uvijek jednaka. Na kvalitetu mjerenja mogu utjecati položaj uređaja, satelitski signal, stadion, okolne građevine, vremenski uvjeti i tehničke karakteristike samog sustava. FIFA među ograničenjima GPS uređaja navodi moguća pitanja preciznosti i potrebu za otvorenom linijom prema satelitima, posebno unutar stadiona.

Zbog toga dvije različite sprave mogu prikazati nešto drukčije rezultate za istu aktivnost. Manja odstupanja ne znače nužno da je uređaj neispravan, ali pokazuju zašto podatke treba tumačiti razumno.

FIFA je razvila poseban program testiranja EPTS sustava kako bi provjeravala njihovu sigurnost i preciznost. U javno dostupnim izvještajima mogu se pronaći podaci o tome kako su pojedini sustavi prošli testove položaja i brzine.

Kod službenih utakmica nije dovoljno samo staviti bilo koji uređaj ispod dresa. Prema pravilima IFAB-a, organizator natjecanja mora osigurati da nosiva tehnologija nije opasna te da zadovoljava odgovarajuće zahtjeve FIFA programa kvalitete.

To znači da klub ili roditelj prije korištenja uređaja na službenoj utakmici trebaju provjeriti pravila konkretnog natjecanja. Uređaj koji se smije koristiti na treningu ne mora automatski biti dopušten na svakoj utakmici.

Praktični savjeti za mlade nogometaše i roditelje

Prsluk treba biti odgovarajuće veličine i dovoljno pripijen uz tijelo kako uređaj tijekom trčanja ne bi poskakivao. Modul se najčešće nalazi između lopatica jer je ondje manje izložen izravnim udarcima i manje ometa igrača.

Za mladog nogometaša GPS prsluk može biti motivirajući alat, posebno ako mu omogućuje praćenje napretka u brzini, intenzitetu i broju sprintova. Međutim, podaci ne bi trebali postati izvor nepotrebnog pritiska.

Mladi igrač ne mora nakon svakog treninga pokušavati srušiti rekord u kilometrima ili maksimalnoj brzini. Različiti treninzi imaju različite ciljeve. Tehnički trening može biti kvalitetan iako ne stvara veliko fizičko opterećenje, dok regeneracijski trening namjerno treba biti lakši.

Roditelji također ne bi trebali uspoređivati svaku brojku s podacima drugog djeteta. Dob, pozicija, minutaža, tjelesni razvoj i zadaci na terenu mogu biti potpuno različiti.

Najkorisnije je pratiti vlastiti razvoj. Igrač može uspoređivati koliko sprintova izvodi u sličnoj utakmici, kako mu se mijenja najveća brzina ili koliko se njegovo tijelo opterećuje tijekom različitih vrsta treninga.

Primjer pravilnog korištenja GPS podataka

Nakon treninga igrač može pogledati ukupnu udaljenost, broj intenzivnih trčanja i maksimalnu brzinu. Umjesto zaključka da je trening bio dobar samo zato što je mnogo trčao, treba razmisliti o sadržaju treninga.

Ako se radilo na igri na malom prostoru, važniji mogu biti broj ubrzanja, usporavanja i intenzivnih promjena smjera. Ako je trening bio usmjeren na brzinu, može se pratiti maksimalna brzina i kvaliteta pojedinih sprintova.

Nakon utakmice podatke je najbolje povezati s ulogom igrača. Krilo može provjeriti koliko je puta napalo prostor velikom brzinom, dok vezni igrač može pratiti ukupnu aktivnost i sposobnost zadržavanja intenziteta tijekom cijelog susreta.

Tijekom povratka nakon ozljede trener može usporediti nove rezultate s prethodnim normalnim vrijednostima igrača. Opterećenje se tada povećava postupno, umjesto da se igrač odmah vrati na puni intenzitet.

GPS prsluk nije čarobni uređaj koji sam stvara boljeg nogometaša. On ne zamjenjuje kvalitetan trening, tehniku, taktiku, odmor ni pravilnu prehranu. Njegova je vrijednost u tome što određene dijelove fizičke izvedbe pretvara u podatke koje je moguće pratiti i uspoređivati.

Brojke imaju smisla tek kada znamo zašto ih pratimo. GPS prsluk može pokazati koliko se igrač kretao, koliko je brzo trčao i kakvom je opterećenju bio izložen, ali trener i igrač i dalje moraju objasniti što ti podaci znače za njegovu igru i razvoj.