Promjena kluba za mladog nogometaša nije samo promjena dresa. Novi klub znači novu svlačionicu, nove suigrače, drukčiji način treninga, nova očekivanja i često potpuno nova pravila.

Nekoj djeci prilagodba ide brzo. Drugima treba nekoliko tjedana da se opuste i pokažu ono što stvarno znaju. Upravo zato roditelj u tom razdoblju ima važnu ulogu. Prvi cilj nije odmah dokazati da dijete zaslužuje mjesto u prvih 11, nego pomoći mu da se prilagodi novoj sredini.

Novi trener možda traži nešto sasvim drukčije

Igrač može doći iz kluba u kojem je imao veliku slobodu, a zatim prijeći kod trenera koji puno više inzistira na pozicioniranju, disciplini i igri bez lopte. To ne znači automatski da je jedan trener bolji od drugoga. Svaki trener ima svoj način rada i svoje zahtjeve.

Roditelj bi zato trebao paziti da nakon svakog treninga ne govori: „U starom klubu si to radio drugačije.“ Takve usporedbe mogu samo dodatno zbuniti dijete. Ako je izabrao novi klub, treba mu dati vrijeme da nauči što novi trener od njega traži.

Pravila treba naučiti, a ne testirati

Novi klub može imati drukčija pravila oko dolaska na trening, opreme, korištenja mobitela, ponašanja u svlačionici ili komunikacije s trenerom. To su možda male stvari, ali upravo kroz njih igrač pokazuje ozbiljnost.

Dolazak nekoliko minuta ranije, spremna oprema i slušanje uputa stvaraju dobar prvi dojam puno prije prvog gola ili asistencije. Mladi igrač ne treba pokušavati vidjeti koliko može kasniti ili što može ignorirati. Prilagodba počinje poštivanjem standarda nove momčadi.

"Strpljenje roditelja i podrška bez pritiska ključni su za uspješnu prilagodbu djeteta novom klubu."

Novi suigrači već imaju svoju hijerarhiju

Kada igrač dođe u novu ekipu, ostali se često poznaju godinama. Već postoje prijateljstva, grupice, kapetan, glasniji igrači i oni koji imaju važnu ulogu u momčadi. Novi igrač ne mora prvog dana postati glavni. Dovoljno je normalno se predstaviti, uključiti se u razgovor, pomagati tijekom treninga i pokazati da želi biti dio ekipe. Forsiranje i pokušaj dokazivanja mogu imati suprotan učinak.

Roditelj ne treba odmah procjenjivati sve

Nakon dva ili tri treninga roditelj možda već želi znati: Hoće li igrati? Na kojoj poziciji? Je li trener zadovoljan? Je li klub bolji od prethodnog? Najčešće je prerano za ozbiljne zaključke. Trener tek upoznaje igrača, a dijete tek uči kako momčad funkcionira. Prvih nekoliko tjedana treba promatrati kao razdoblje prilagodbe, a ne konačnu procjenu transfera.

Minutaža možda neće doći odmah

Igrač koji je u starom klubu bio standardan može u novoj momčadi prvo završiti na klupi. To može biti teško prihvatiti. Konkurencija je možda jača, trener još nije siguran gdje ga želi koristiti ili igrač jednostavno mora naučiti novi sustav igre. Roditelj tada ne treba odmah zaključiti da je transfer bio pogreška.

Puno je korisnije razgovarati s djetetom o tome što može kontrolirati: kvalitetu treninga, odnos prema suigračima, disciplinu i reakciju kada dobije priliku.

Nemojte svaki trening pretvoriti u ispitivanje

Nakon treninga nije potrebno svaki put pitati: „Jesi bio u prvoj ekipi?“, „Što je trener rekao?“, „Jesi zabio?“, „Tko je igrao na tvojoj poziciji?“ Dijete može vrlo brzo dobiti osjećaj da se svako njegovo pojavljivanje u novom klubu mjeri.

Bolja pitanja mogu biti: „Kako ti je bilo?“, „Jesi naučio nešto novo?“, „Kako ti se sviđa ekipa?“ Takva pitanja ostavljaju prostor djetetu da samo ispriča ono što mu je važno.

Kada razgovarati s trenerom?

Ako nakon nekoliko tjedana postoji problem koji dijete ne može samo riješiti, roditelj može razgovarati s trenerom. Razgovor ne treba početi zahtjevom za većom minutažom. Korisnije je pitati: „Na čemu treba raditi da bi se bolje uklopio i napredovao?“ Takvo pitanje otvara razgovor o razvoju, a ne sukob oko statusa. Kod starijih igrača dobro je postupno poticati i njih da sami razgovaraju s trenerom o svojoj ulozi.

Dajte djetetu pravo da mu nedostaje stari klub

Promjena može biti dobra, a da dijete istodobno bude tužno. Možda mu nedostaju prijatelji, stari trener ili poznata svlačionica. To ne znači da se želi vratiti. Roditelj ne treba odmah nuditi rješenje, nego jednostavno saslušati. Prilagodba na novu sredinu zahtijeva vrijeme.

Kada prilagodba postane problem?

Ako dijete nakon duljeg razdoblja stalno odbija trening, osjeća veliki strah, govori da ga suigrači maltretiraju ili se trener prema njemu ponaša neprimjereno, situaciju ne treba ignorirati. Tada više ne govorimo samo o normalnoj nelagodi zbog novog kluba. Roditelj treba razgovarati s djetetom i prema potrebi s trenerom ili odgovornim osobama u klubu. Dobra nogometna sredina treba biti zahtjevna, ali istodobno sigurna i poticajna.

Nova sredina može ubrzati razvoj

Kada se igrač prilagodi, promjena kluba može donijeti mnogo pozitivnog. Novi trener može mu pokazati drukčiji pogled na igru. Jača konkurencija može ga prisiliti da podigne razinu treninga. Novi suigrači mogu mu pomoći da se razvije u situacijama koje prije nije imao. Ali to se rijetko dogodi preko noći.

Novi klub ne treba procjenjivati nakon jednog treninga, jedne utakmice ili jednog tjedna. Djetetu treba dati vrijeme da nauči nova pravila, upozna suigrače i pokaže svoje kvalitete kada se počne osjećati prirodno u novoj sredini. Roditelj mu u tome najviše može pomoći tako da ne povećava pritisak. Jer ponekad najbolja podrška nije dodatni savjet, nego jednostavna poruka: „Treba ti malo vremena. Nastavi raditi i upoznaj svoju novu momčad.“