Stopama legende: Kako duh Miroslava Ćire Blaževića inspirira novu generaciju nadolazećih zvijezda u maksimirskom kampu

Svaki put kada lopta krene s centra na savršeno uređenim terenima NK Ćiro Blažević Academy, u zraku se osjeti nešto puno veće od običnog dječjeg treninga. Osjeti se naslijeđe, ponos i neuništiva energija čovjeka čije ime akademija s ponosom nosi – neponovljivog Miroslava Ćire Blaževića.

U ovom jedinstvenom kampu, smještenom uz zelenilo Maksimira, paralelno se ispisuju dvije priče: ona o slavnoj prošlosti "Trenera svih trenera" i ona o budućnosti koju grade dječaci puni snova, borbenosti i ljubavi prema nogometu. Kroz njihov svakodnevni trud na terenu najbolje oživljavaju lekcije koje nam je Ćiro ostavio u naslijeđe.

Vatreno srce i potpuna koncentracija: Stipe i Jakov kao nasljednici generacije '98.

Ćiro Blažević uvijek je ponavljao da se u nogometu ne može uspjeti bez stopostotne posvećenosti, discipline i onog pravog sportskog žara. Upravo te vrline na terenu kampa danas demonstriraju dječaci rođeni 2016. godine, među kojima se posebno ističu Stipe Tokić i Jakov Pejnović.

Stipe Tokić (2016.) pravo je oličenje borbenosti! Na svakom treningu izuzetno je angažiran, a kada krenu utakmice, Stipe ne prepoznaje izgubljenu loptu. Njegov bespoštedni pristup i žar podsjećaju na legende iz 1998. godine poput Slavena Bilića ili Zvonimira Bobana, odvažne borce koje je Ćiro s klupe vodio do povijesnih visina.

S druge strane, njegov vršnjak Jakov Pejnović (2016.) impresionira nevjerojatnom mirnoćom i fokusom. Jakov je u svakom trenutku maksimalno koncentriran na igru, taktičke zadatke i upute trenera. Ta nogometna inteligencija i analitičnost neodoljivo podsjećaju na same početke Ćire Blaževića, koji je od prosječnog igrača Lokomotive, Sarajeva i Rijeke (gdje mu je 1959./60. trener bio čuveni Luka Kaliterna), vrlo rano izrastao u genijalnog stratega, započevši svoj impresivni trenerski put u Švicarskoj (u Veveyju, Sionu, Lausanne-Sportu te na klupi švicarske reprezentacije).

"Duh legendarnog Ćire nadahnjuje nove generacije da kroz radost i borbenost ostvare svoje snove."

Od 125. mjesta do vrha svijeta: Noel, Ante i Leon uče da je sve moguće

Najveća životna i sportska pouka Miroslava Ćire Blaževića jest da ne postoje nemogući snovi. Kada je preuzeo hrvatsku reprezentaciju, krenuo je iz kvalifikacija za Euro 1996. u Engleskoj, gdje smo osvojili prvo mjesto u skupini ispred moćne Italije, padali su Turska i tadašnji prvaci Danci, prije nego što nas je u četvrtfinalu protiv Njemačke (1:2) zaustavio kontroverzni švedski sudac Leif Sundell.

No, prava senzacija stigla je na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine. Ćiro je Hrvatsku – koja se samo četiri godine ranije nalazila na 125. mjestu FIFA-ine ljestvice – doveo do svjetske bronce i spektakularne pobjede nad Nizozemskom (2:1)! Bio je to najveći i najbrži uspon u povijesti nogometa, kojim je Hrvatska postala najmlađa reprezentacija ikada u top 10 na svijetu, a Ćiro proglašen najboljim trenerom Svjetskog prvenstva. Njegova slika s francuskom policijskom kapom u čast ozlijeđenog žandara Daniela Nivela postala je globalni simbol ljudskosti i sportskog viteštva.

Upravo tu vjeru u čuda, odvažnost i veselje u igri danas na maksimirskim terenima upijaju nadarene mlađe generacije kampa:

Mladi talenti Noel Nužda (2019.) i Ante Glanović (2018.) svojim potezima, brzinom i neiscrpnom energijom iz dana u dan pokazuju nevjerojatan napredak. Kroz igru i druženje uče osnove nogometnog majstorstva.

Uz njih, neizostavna karika ove sjajne razvojne priče je i borbeni Leon Bosnar, dječak koji na svakom treningu dokazuje koliko je važno vjerovati u sebe, uživati u svakom dodiru s loptom i razvijati timski duh.

David Serdarušić (2021.): Najmlađi polaznik i srce kampa

Miroslav Ćiro Blažević rođen je u Dolcu kod Travnika 1935. godine, a tijekom svoje fascinantne karijere vodio je čak pet nacionalnih selekcija – Hrvatsku, Švicarsku, Iran, Bosnu i Hercegovinu te Kinesku olimpijsku reprezentaciju. Ipak, iznad svih trofeja i taktika, Ćiro je prije svega bio čovjek koji je neizmjerno volio ljude, toplinu i dječji osmijeh.

Tu nevjerojatno toplu, zaraznu pozitivnu energiju u kampu danas simbolizira najmlađi, ali i uvjerljivo najpopularniji polaznik akademije – David Serdarušić (2021. godište).

Mali David je apsolutno srce kampa i miljenik svih trenera, voditelja te starijih polaznika. Kada on istrči na teren s loptom, cijelim kampom zavlada osmijeh. David je "svima najdraži" – od starijih dječaka koji ga paze i bodre, do trenera koji ga uče prvim nogometnim koracima. On je savršeni podsjetnik na to zašto se nogomet zapravo igra: zbog čiste radosti, igre i zajedništva.

Zaključak: Kamp u kojem legenda živi kroz dječje osmijehe

Kada vidite borbenost Stipe Tokića, mirnu koncentraciju Jakova Pejnovića, napredak Noela Nužde, Ante Glanovića i Leona Bosnara te čarobni osmijeh najmlađeg Davida Serdarušića, postaje jasno: NK Ćiro Blažević Academy nije samo škola nogometa.

To je mjesto gdje se priča o najvećem uspjehu hrvatskog nogometa i karizmi "Trenera svih trenera" ne čita iz knjiga, već se svakodnevno živi na terenu. Ćiro bi na ove dečke bio neizmjerno ponosan!